Radna snaga u Hrvatskoj: odlaze mladi, ostaju mjesta

Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj pala je 2024. na ispod pet posto — statistički gledano, gotovo puna zaposlenost. Paradoksalno, poduzetnici u građevinarstvu, turizmu, logistici i zdravstvenim uslugama istodobno prijavljuju da ne mogu popuniti oglas za radno mjesto tjednima, ponekad i mjesecima. Kako je to moguće? Odgovor ima dvije komponente. Prva je demografska: od ulaska Hrvatske u EU 2013. godine procjenjuje se da je zemlja izgubila između 300.000 i 400.000 stanovnika, od kojih je natprosječan udio bio u radno aktivnoj dobi između 25 i 40 godina. Ta se skupina odselila pretežito u Njemačku, Irsku i Austriju privučena višim plaćama i boljim uvjetima rada. Drugi razlog je strukturna neusklađenost: obrazovni sustav i dalje proizvodi više diplomiranih pravnika i ekonomista nego što tržište može apsorbirati, dok certifikati za zanimanja kao što su elektroinstalater, medicinska sestra ili vozač kamiona bilježe ozbiljan pad polaznika. Hrvatska kompenzira uvozom radne snage — pretežito iz Filipina, Nepala i zemalja Jugoistočne Europe — no taj je proces regulatorno spor i ne može dugoročno nadomjestiti strukturnu prilagodbu obrazovnog sustava. Bez koordinirane politike koja uključuje programe prekvalifikacije, poticaje za povratak dijaspore i reviziju strukovnih kurikuluma, ovaj paradoks neće nestati sam od sebe.