Zašto inflacija usporava, ali cijene ne padaju?

Kada ECB i vladini dužnosnici objave da je inflacija pala s deset posto na tri posto, mnogi građani s pravom postavljaju isto pitanje: zašto su cijene u dućanu i dalje znatno više nego što su bile 2021. godine? Odgovor leži u jednoj ključnoj razlici između stope inflacije i razine cijena. Inflacija mjeri brzinu kojom cijene rastu — kad ona pada, cijene i dalje rastu, samo sporije. Razina cijena opisuje gdje cijene stvarno stoje u apsolutnom iznosu. Praktičan primjer: ako je kilogram kruha 2021. koštao 8 kuna, a do 2023. poskupio za ukupno 30 posto, cijena je sada ekvivalent otprilike 10,40 kuna. Inflacija može pasti na nulu, a ta razina ostaje. Deflacija — pad razine cijena — rijedak je i ekonomski opasan fenomen koji središnje banke aktivno izbjegavaju. Upravo zato kućanstva osjećaju da ih „niža inflacija” nije olakšala: kupovna moć nadoknađuje se rastom plaća, a ne povratkom starih cijena. Prema podacima Eurostata za 2024., realne plaće u Hrvatskoj tek sada počinju sustizati predinflatorno razdoblje, s kašnjenjem od gotovo dvije godine. Svaki budući explainer koji pratite na Pixelupandi koristit će ovu distinkciju — stopa rasta nasuprot apsolutnoj razini — jer je ona temelj razumijevanja gotovo svake ekonomske rasprave.